Običaji ne nastaju odjednom, niti imaju jednog „autora“. Formiraju se postepeno, kroz generacije, u dodiru sa svakodnevnim životom, verom, strahom, iskustvom i potrebom zajednice da uspostavi red u promenljivom svetu.
U vremenu kada se sve više govori o veri, ali sve manje o njenoj suštini, mnogi se pitaju: da li smo zaista duhovni ili samo sledimo običaje? Odlazak u crkvu, post i molitva jesu važni, ali bez unutrašnje promene ostaju prazna forma.