Prevelika arogancija "da mi o možemo sami" ili geopolitička kalkulacija - da dok čekamo Ruse ne zovemo Evropljane. Ili nešto treće? Svako ima svoj odgvoor na pitanje zašto je Srbija tek juče, posle meseca dana od izbijanja požara u Deliblatskoj peščari, zatražila evropsku pomoć.
Dok se vatrogasci i druge službe danima bore sa vatrenom stihijom u Deliblatskoj peščari , pogled je sve više usmeren ka nebu. Visoke temperature, suva vegetacija i vetar otežavaju gašenje, a pitanje koje se sada nameće jeste - kada bi konačno mogla da padne kiša i pomogne ...
Predsednik Srbije Aleksandar Vučić u poslednjih mesec dana, od kada bukte požari po Srbiji, ide od mesta do mesta, posećuje i po nekoliko njih dnevno, razgovarajući sa lokalnim stanovništvom, obećavajući im rešenje problema.
Mesec dana nismo tražili pomoć za gašenje požara koji divlja u Deliblatskoj peščari. Danas je ta situacija promenjena, Sektor za vanredne situacije tražio je konkretne helikoptere i vozila za peskoviti teren. Tražili smo početkom avgusta i "iljušina" koga smo dugo čekali.
Ima mnogo pitanja oko katastrofalnih požara u Deliblatskoj peščari, koji bukte sad već 20. dan ako pratimo tvrdnje MUP-a ili 27. dan ako smatramo da je požar 26. jula izvor trenutnih požara. Red je da se za početak setimo dosadašnje žrtve tragedije.
Deliblatska peščara u svojoj istoriji je gorela mnogo puta, ali se sada suočava sa jednim od najvećih požara koji su je pogodili i trebaće decenije da se vrati u stanje u kojem je bila, kaže naučni novinar Slobodan Bubnjević.